Etika i zajednica

Industrija maslinovog ulja ima problem s radnom snagom. U velikoj proizvodnji diljem Sredozemlja ljudi koji beru plod često su među najslabije plaćenim i najmanje vidljivim sudionicima u opskrbnom lancu. Mi o tome razmišljamo. Smatramo da je to važno. I nešto poduzimamo u vezi s time — ne zato što dobro zvuči, nego zato što je to jedini način na koji smo spremni poslovati.

Zajednica koja se vraća.

Većinu naših dnevnih radnika nalazimo onako kako se to oduvijek činilo u malim zajednicama — od usta do usta. Oni koji su već radili na berbi kažu ljudima koje poznaju. Ekipa se gradi s vremenom. Nema agencije, nema posrednika, nema nikoga tko uzima proviziju. Samo ljudi koji poznaju posao, poznaju obitelj i odaberu se vratiti.

Prednost dajemo hrvatskim radnicima — kad ih uspijemo naći.

Uvijek najradije radimo s lokalnim beračima iz okolice. Problem je u vremenu. Berba maslina pada u listopadu, baš na kraju istarske turističke sezone, a lokalni radnici prethodna su četiri mjeseca radili bez predaha u hotelima, restoranima, na brodovima i u barovima kako bi jedna od najposjećenijih hrvatskih regija mogla funkcionirati. Kad masline sazriju, većina njih uživa u više nego zasluženom odmoru i ne bismo im to nikada zamjerili. Kad su lokalni radnici slobodni i voljni doći, uvijek nam je drago imati ih uz sebe. Kad nisu, potpuno ih razumijemo.

Radnici iz Nepala, Bangladeša, Indonezije i Filipina — koji biraju biti ovdje.

Tik izvan Galižane, nedaleko od Taronca, nalazi se malo industrijsko područje s pogonima koji zapošljavaju radnike migrante — uglavnom iz Nepala, Bangladeša, Indonezije i Filipina. Ti su radnici ovdje zakonito, smješteni u pristojnom smještaju u blizini i dobro tretirani od svojih poslodavaca. Za rad u tvornici zarađuju zakonsku minimalnu plaću, koja je po hrvatskim mjerilima poštena plaća.

Tijekom berbe — tjedan do deset dana svakog listopada — neki od njih tiho uzmu nekoliko dana slobodno kako bi umjesto toga došli raditi s nama. Razloge nije teško razumjeti. Težak je to fizički posao, ali na otvorenome, u jednom od najljepših radnih krajolika Istre, s ekipom koja je uistinu dobro društvo. Tatjana svaki dan kuha ručak — pravu istarsku hranu, od nule. Na kraju dana ima hladnog piva. A dnevnica je osjetno viša od minimalne plaće.

Nitko ne regrutira ranjive ljude niti iskorištava neravnotežu moći. To su radnici sa stabilnim zaposlenjem koji biraju, na nekoliko dana godišnje, raditi nešto drukčije — jer su uvjeti bolji, plaća je bolja, a posao, premda teži za tijelo, drukčije se doživljava kad ga obavljaš u masliniku pod listopadskim suncem.

Isto ulje koje ide u bocu ide i na stol za ručak.

Ta je rečenica na etiketi jer je prostor na boci ograničen, a te riječi nose najveću težinu. To je obveza, a ne tvrdnja. Ljudi koji su ubrali vaše ulje pošteno su plaćeni za vješt posao. Smatramo da to vrijedi reći jasno i vrijedi zapamtiti kad otvorite bocu.

Naša berba kombinira ručno branje i električne berače na bateriju — alate niskog zahvata koji produžuju doseg ruke bez nagnječenja ploda ili oštećenja stabla. Duh etikete je točan: svaka je maslina ubrana s pažnjom, od ekipe plaćene iznad minimalne plaće.

Kako se vodi berba, ukratko.